Svi ljudi čine greške. Sve greške mogu biti oproštene.
Čudno je to kako smo odani pokvarenim osobama,osobama koje su loše prema nama.. To je valjda zbog želje i vjere da nekoga promjenimo,da zvijer pretvorimo u princa. A još je čudnije kako uporno želimo mjenjati druge,svijet,a nikada nismo pomislili promjeniti sebe. 
Sklopi,sklopi oči svoje
lagano,polako;
pusti mašti nek' te vodi
najljepšem raju.
Sklopi,sklopi oči svoje
nek' se odmore.
Šapni sasvim tiho snu
da l' ti nedosatjem.
Kaži,kažo tajnu srca svoga
da l' još uvijek voliš me.
Kaži,kaži
da l' ikad zaboli te.
Jer šta mene ne podsjeća na nju,šta za mene nije povezano s njom? Ne mogu pogledati u taj pod a da mi se ne ukaže njen llik na pločama. U svakom oblaku,,svakom drvetu okružen sam njenim likom! Najobičnija lica ljudi i žena,moje spostvene crte rugaju mi se sličnosću s njom. Cijeli svijet je stravičan zbir podsjećanja da je postojala i da sam je izgubio!
I ko si ti da mi fališ?
Ko si ti da mi nedaš mira noćima?
Od kud ti to pravo da šetaš mojim mislima?
Od kud ti pravo da fališ mi?
Ko si ti i šta hoćeš stvore jedan?
Ma ko si ti da samo po tebi brojim dane?
Ko si ti da si tako bitan?
I od kud to da te trebam?
Ma ko si ti,pa da samo tebe sanjam?
Ko si ti u životu mom?
Zašto je svaka pjesma o tebi?
I od kud ti pravo da me činiš srećnom?
Ma ko si ti da se molim za tebe
i da uvijek ponavljam da te volim?
Ko si ti,ko? I zašto te ovako slino trebam?
U svakome od nas krije se mrvica zla i mrvica dobra. Kakvi ćemo biti zli ili dobri zavis od toga kojih mrvica više pokupimo. Ako kupimo samo one mrvice zla,sve više i više postajaćemo zli. A ako kupimo mrvice dobra onda ćemo i biti dobri. Nekada te mrvice pokupimo sasvim slučajno,nekada se one same sakupljaju oko nas i mjenjaju nas a da toga nismo ni svjesni. Ako je neko ubio čovjeka on za to ima siguno dobre razloge.Možda ga je ubio iz samoodbrane,moža jer je navikao na takav život,a možda jer ta osoba jendostavno ne zna drugačije. Ne trebamo ga osuđivati,jer ni mi sami ne znamo šta bi uradili na njegovom mjestu. Jer možda samo baš mi mogli biti isti kao ta osoba. Postoje oni koji su odgovorni da dijele kazne. Svemu dođe kraj jednog dana. Sve što počne mora da i završi. Ni sreća,ni tuga, ne traju vječno. Sve ono što nam dođe trebamo prihvatiti hrabro,a manje kukati.
" Možeš koliko hoćeš,ali ne i doklen hoćeš!"
Ne sjećam se ni jedne Nove Godine,1 maja,Valentinova i sličnih dana i praznika. Zapravo ne znače mi ništa,pa valjda onda ih se i ne sjećam.Meni su važni datumi i dani koje sam provela sa njim. Ne bi se mogli mjenjati sa ničim,niti mjeriti. Valjda zato što su to najsrećniji dani mog života.
Ne znam od kud to da muškarci ne mogu,tačnije ne smiju plakati,a mi dame možemo. Ne znam zašto bi oni morali biti jači,a mi slabije. Kome je samo takva glupost pala na pamet? Svi smo mi isti,svi smo mi jaki i slabi na svoj način. Istina razlikujemo se po izgledu,ali ne razlikujemo se po osjećajima. Svi imamo pravu i potrebu da se smijemo,da plačemo,da budemo slabi,i jaki. Zapravo nema tu jaki,slabi. Čovjek je leptir koji se divi ljepoti i ljubavi,koji postaje slab pred onim što ga čini srećnim,i takav srećan i slab se čini kao lak plijen za uništiti;al' isto tako je kamen koji može podnijeti sve ono najgore i može ponovo poželiti da bude leptir.
Ne znam zašto se ljudi toliko boje istine i ne mogu da je prihvate. Možda bi nam bilo puno lakše kad bi prihvatili istinu. Svi uporno tvrde da žele čuti istinu,da samo istinu prihvataju i da cjene oni koji im kažu istinu. Međutim rade suprotno od toga. Je li im neko rekao istinu,odmah zamrze tu osobu,nazivaju je svakakvim imenima,govore da im to nikada i nije bio pravi prijatelj,da samo želi da im se naslađuje i ljubomoran je na njih. A ako kojim slučajem nisi rekao istinu,opet se naljute na tebe,opet ti kažu da im nisi pravi prijatelj . Čudan je svijet,čudni smo mi ljudi.
I uporno ono: „ Istina boli,ali je bolja od laži“. Piff!! Po čemu je bolja ako je ne možemo prihvatiti,ako ćemo zamrziti sve koji nam je kažu,ako ćemo lagati sami sebe zbog istine.
Ako ne možete nešto podnijeti,nemojte se pretvarati da možete,ako ne volite nešto,nemojte govoriti da volite,ako vas boli nešto,probajte izliječiti tu bol,a ne sakrivati je.
Ako vas istina boli,ako je ružna i ne možete je podnijeti,onda nemojte tražiti od drugih da vam je govore,budite im zahvalni što su je prešutjeli ako već ne možete biti im zahvalni što su vam rekli. Ako vam je lakše biti mala duša,budite. Ako vam je lakše živjeti u lažima,maštanju i iluzijama,onda tako živite i budite za početak srećni i zadovoljni,jer ne stradaju male duše.
Ali nije istina ružna,niti bolna. Istina je zapravo život,a ni on nije ružan,čak što više život je lijep,ali mi to ne možemo vidjeti i sve shvatamo kad bude kasno. Istina umije da bude lijepa,jer ako nešto može da bude ružno,bolno i strašno,ono isto tako može da bude lijepo,nježno i voljeno. Sve što ima loše strane,mora da ima i dobre,pa tako i istina. Samo sve to zavisi od nas. Često griješimo kad se pravimo da ne možemo da prihvatimo nešto,možemo,ali mi to ne želimo. Uvijek uporno tražimo nešto više,a i kad bi dobili to više,opet ni sa tim se ne bi znali nositi. Zato bi bilo puno bolje da polako počnemo prihvatiti neke stvari,onda bi sve izgledalo malo drugačije,jednostavnije,možda bi postali i jači,snažniji i zadovoljni.
Možda treba puno vremena da se prihvati stvarnost,ali onda poslije je puno lakše.
Ako prihvatimo nešto ili nekog,onda ćemo ga i shvatiti.
Pa zato ako želiti istinu,budite spremni da je prihvatite,shavtite a poslije i zavolite. I znajte postoji toliko lijepih istina za koje ne znamo,upravo zato što ne prihvatamo i ne želimo slušati one loše.
Znači ovako treba da izgleda kraj?
Bez i jedne rijeći,bez zagrljaja,
bez poljubca,bez i jednog zbogom.
Ne treba ništa da znaš o meni,a ni ja
o tebi,a da se ipak nadamo jedno drugome.
Znači ovako izgleda kraj?
Bez bola,suza,rana.
Samo osmijeh i sjećanja.
Tebi je lako,ti imaš mene!!
Nismo uvijek onakvi kakvima se predstavljamo,uvijek postoji nešto iza togaTo je možda neki stari strah,bol,neki ožiljci prošlosti ili želja da budemo neko drugi Al' ako poznajemo sami sebe i budemo svoji,ostalo nije ni bitno. Vremenom će nas i drugi upoznati i prihvatiti takve kakvi i jesmo.UA oni koji nas ne prihvate,koji nas ne upoznaju ili mi njima nismo važni,ili oni nama nisu važni.
